Novo normalno nije normalno, samo je novo… i proći će


Kako li smo samo bili lakomisleni kada smo u svibnju prošle godine, nakon samo dva mjeseca korone proglasili „novo normalno“, prigrlili ga kao da ništa staro nije bilo dobro, kao da smo svi čekali da se tog starog normalnog riješimo. Svi! I mi u Ersteu! Iz današnje perspektive, jasno je da je to bilo krivo na više razina, na osobnoj i organizacijskoj.

Iako smo se trudili razumjeti i olakšati prilagodbu kroz koju smo svi prolazili, sama činjenica da nešto nazivamo normalnim ne umanjuje činjenicu da je ova prilagodba bolna. Iz tog našeg truda rodila se i inicijativa #radimpametno kroz koju smo pokušali crno učiniti bijelim, krivo izravnati i iskoristiti trenutak za neke odgađane, a dobre i zdrave promjene.

Inicijativa #radimpametno je skupa i zahtjeva značajna ulaganja i promjene u segmentu:

  1. Infrastrukture
  2. Korporativne kulture, uključujući znanja i vještine
  3. Radnih procesa

Danas ću se pozabaviti infrastrukturom.

Oprema kao statusni simbol ili kao sredstvo rada

Kao i kod većine velikih tvrtki, i kod nas je oprema u velikom broju slučajeva vezana više uz naziv radnog mjesta nego svrhu posla. Pa tako i ja, kao direktorica HR-a, imam jako dobar iPhone, iPad, laptop, monitor, više vrsta slušalica i sigurno još neke stvari koje baš i ne koristim. E sad, pitanje je treba li meni i super laptop i iPad ili ne? Pitanje je i treba li bolji laptop meni ili nekoj od mojih kolegica koje rade s velikim bazama podataka. Na ovaj izazov moguće je odgovoriti na dva načina. Jedan je da stvarno krenete „otimati“ opremu koja se manje koristi kod nekolicine s velikim i važnim nazivima radnih mjesta. To je dosta teško i u pravilu ne donosi puno koristi. Drugi je da uspostavite minimalni standard koji pripada svima kao što je kvalitetan mobitel za sve zaposlenike, tarife koje zadovoljavaju poslovne, a pomalo i privatne potrebe, laptop za sve koji nisu uvijek i stalno vezani uz radno mjesto poslodavca, slušalice,…

Mi smo se odlučili za ovaj drugi pristup. Naime, kod nas gotovo 50% zaposlenika nije imalo službeni mobitel ili laptop. No, srećom to smo brzo promijenili pa je početkom ove godine počela distribucija, a do sredine veljače ćemo svi biti povezani.

Drugi važan segment koji vodimo u kategoriji infrastrukture su kolaboracijski alati koje kao organizacija koristimo. Iako je i u ovom segmentu trošak bitna stavka, po meni je još važniji segment kultura odnosno disciplina u uvođenju, korištenju i učenju. U šumi dostupnih alata važno je izabrati jedan, primarni i na njemu graditi promjenu. Plastično, to znači da smo mi u Ersteu izabrali jedan glavni kolaboracijski alat, otvorili kalendare i sve sastanke koji su bili na nekim drugim platformama prebacili na onu glavnu, odabranu. Lagano se odvikavamo od slanja dokumenata mailom, već su oni dostupni na platformi, a to podrazumijeva veliku promjenu jer zahtjeva proaktivnost primatelja. Ključne riječi u ovoj promjeni su znanje – znam što i kako koristim, te upornost na svim razinama.

Moj zid, moja slika, moj stol i moja vrata (koja uvijek mogu zatvoriti)

Treći segment promjene je radni prostor. Sigurno ste i sami s divljenjem gledali cool, moderne radne prostore i mislili: „Zašto ja gledam u bijeli zid na kojem visi veliki tromjesečni kalendar na kojem sam zadnji put pomaknuo datum u travnju 2020. godine kada sam bio u uredu. Zašto mi nemamo velike naslonjače, stolni nogomet i puno zelenila?“. A jeste li se pitali biste li se odrekli svoje sobe i sjedili u otvorenom prostoru s 30 ostalih kolega? Ako niste, pitajte se i to!

S obzirom da sam prije tri godine i sama prošla kroz promjenu odricanja vlastitog ureda i da sam imala veliki otpor prema činjenici da ću prostor dijeliti s puno ljudi, iako ih jako volim i jako su mi dragi,  imam neka osobna iskustva koja ću pretočiti u preporuke poslodavcima.

Preporuka 1:

  1. Prostor služi nama, a ne mi njemu

Open space kao koncept osobno me podsjeća na kolodvor osim što nigdje ne putujem. Mislim da je sam naziv nespretan i da, bez obzira na trend, mora biti prilagođen potrebama posla. Mi smo u Ersteu napravili pilot na jednom katu naše glavne zgrade i iz njega naučili što funkcionira, a što ne. Sada krećemo s renovacijom ostalih katova u kojima ćemo svakako poštivati zakonitosti posla, organizirati prostor na način da se prilagođava nama, a ne mi njemu. Katovi neće biti isti iako smo svi Ersteovci. Ukratko, nemojte kopirati druge!

  • Ušteda prostora je posljedica, a ne svrha

Ukoliko uistinu želite napraviti motivirajuće radno okruženje u kojem postoje prostori prilagođeni tihom radu, umnom radu, glasnom radu, projektima, itd., budite svjesni prioriteta.

Ušteda prostora treba doći iz prilagodbe modelu rada, rada od kuće, dijeljenja prostora, ali ne iz stiskanja većeg broja zaposlenika u prostor bez zidova.

  • Prilagodba ponašanja

Novi prostori u kojima se nađu stari zaposlenici zahtijevaju kućni red za koji bi bilo idealno da ga svi zajedno definiraju. Bez kućnog reda stvari kao klima, grijanje, glazba ili razgovor mogu postati veliki izvor frustracije za stanare novog prostora.

Nakon tri godine u novom prostoru mogu reći da me i dalje neke stvari smetaju, ali sam u suštini prisutnija i u poslu i s ljudima, manje vremena „gubim“ na sastancima i više stvari rješavam u hodu, a i veselija sam.

Toliko od mene za danas. Iako kažu da su najbolje stvari u životu besplatne, neke ipak koštaju. U idućem ću se blogu posvetiti novcima, budžetima i nekim teškim odlukama koje ovo novo vrijeme nosi.

Autorica bloga: Maja Crnjak, direktorica Sektora ljudskih potencijala, Erste banka


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Urednici moraju odboriti komentar.

*

Pročitaj i...