Maja Crnjak: “Tresla se brda, rodio se miš”


Treba li osoba koja provede 15 godina u istoj organizaciji, i još ih uvijek provodi, uopće pisati o stalnim promjenama, o budućnosti rada, o kompleksnosti okruženja i nestabilnosti? Ne znam, ali znam da ću probati to učiniti kako bih potaknula nekoga tko ovo čita da, bez obzira na osobnu „svježinu“ pogleda i nedostatak svjetla na kraju tunela, napravi barem sitnu promjenu koja se temelji na dobroj namjeri te je, po mogućnosti, konkretna i održiva, barem iz sadašnje perspektive.

S vama ću podijeliti promišljanja, dileme i odluke vezane uz budućnost rada koja nam se dogodila kao jedno naglo i prebrzo odrastanje čije benefite, ali i nedostatke ćemo tek po putu otkrivati.

Pa krenimo!

Sve što nam treba je riječ „BRAVO“!

Upravljanje očekivanjima jedna je od najosnovnijih vještina koju razvijamo još u pelenama i to iz vrlo sebičnih razloga. Samo želimo čuti da nam netko kaže BRAVO! A zašto je onda u velikim tvrtkama to tako teško postići? Razlog br. 1: puno nas je i gotovo je nemoguće da smo baš svi sretni s odlukom koju donosi jedna ili pet glava. Razlog br. 2: polazimo iz osobne perspektive – ako je dobro meni, bit će i drugima. I konačno, razlog br. 3, koji je ujedno i glavni razlog za ovu priču, ni sami ne vjerujemo u vlastite izgovorene i zapisane riječi.

Je li to promjena kakvu želimo?

U proteklih nekoliko mjeseci gotovo da nema tvrtke koja drži do sebe, a da nije obećala revoluciju u novim načinima rada. Sve zabranjeno je postalo dopušteno, a sve dopušteno je još dopuštenije. Više se ne kontroliramo, svi si međusobno vjerujemo, fleksibilni smo dok god smo fiksno dostupni, balansiramo život i posao do granice da vlastito dijete kad odlazi u školu pozdravljamo s „lijepi pozdrav“ poklikom. Je li to što nam se događa uistinu revolucija kakvu želimo?

Izgovoriti, napisati i na nekoj društvenom mreži objaviti da kreiramo svoju vlastitu budućnost rada je obećanje koje zahtjeva malo više promišljanja i pripreme od pukog obećanja. To je promjena u kojoj se svi, a naročito oni koji ju propagiraju, moraju nečega odreći.

Nakon što smo se pomirili s tom spoznajom, mi u Erste grupi svjesno smo odlučili krenuti u ovu avanturu, sanjati, stvarati i implementirati neke nove načine rada. Nazvali smo ju #radimpametno vođeni onom pametnom uzrečicom nomen est omen. U idućim ću vas objavama vrlo otvoreno i bez fige u džepu voditi kroz naš put i izazove u dijelu kulture, infrastrukture i procesa potrebnih da bi ovakva promjena ipak bila nešto više od miša.

I na kraju bih, u svrhu upravljanja očekivanjima čitača, samo napomenula da smo ovu avanturu započeli  tek ovo ljeto i još uvijek nemamo baš sve odgovore, niti sva rješenja. Zato ste svi pozvani doprinijeti razvoju ove teme s dobronamjernim i kvalitetnim komentarima i konstruktivnim kritikama.

Autorica bloga: Maja Crnjak, direktorica Sektora ljudskih potencijala, Erste banka


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Urednici moraju odboriti komentar.

*

Pročitaj i...