Zemlje Srednje i Istočne Europe: Zasad je stanje dobro, ali predstoje izazovi


Tijekom proteklih nekoliko godina države regije Srednje i Istočne Europe (CEE) uspjele su zamjetno srezati razine svojih javnih dugova. Omjer javnog duga i BDP-a za regiju CEE pao je s 53,9 % u 2013. na 48,3 % u 2017. godini. Smanjenju dugova doprinijeli su rast nominalnog BDP-a i smanjenje fiskalnog deficita, a nekoliko je država regije CEE uspjelo završiti 2017. u fiskalnom suficitu: Češka, Hrvatska, Srbija i Slovenija.  Hrvatska, kao i Srbija, ističu se zbog brzog i značajnog rezanja svojih deficita, dok je Češka uspjela zadržati rezultat nakon nekoliko uzastopnih godina proračunskih suficita.

Unatoč zadovoljavajućim rezultatima, ispod sjajnih brojki često se kriju strukturalni deficiti koji su većinom lošiji nego što se to da zaključiti iz naslovnica, a u nekim slučajevima se i pogoršavaju. Za to vrijeme očekivana povećanja troškova povezanih s demografskim kretanijima (sve starija populacija i sve veći troškovi zdravstvene zaštite) bacaju sjenu na fiskalnu situaciju i nameću pitanja o tome je li ona zaista održiva i hoće li države imati dovoljno velike fiskalne rezerve u slučaju recesije. Njihova fiskalna održivost mogla bi biti dovedena u pitanje zato što je smanjenje fiskalnog manjka bilo prouzročeno velikim smanjenjem troškova kamata i cikličnim gospodarskim rastom. Uz to, unatoč povećanju potrošnje, vlade država regije kontroliraju svoje proračune smanjenjem broja investicija, iako su one neophodne za dugoročni rast država.

Sve države regije CEE trenutačno se zadržavaju na granici deficita od 3 % BDP-a te nijedna nije u postupku u slučaju prekomjernog deficita Europske komisije (EDP; European Commission’s Excessive Deficit Procedure). Ipak, manjak napretka prema održivom fiskalnom putu naglašen je u nedavnoj odluci Komisije kojom se Mađarska (nakon Rumunjske) stavlja pod postupak zbog znatnog odstupanja od predviđenog srednjoročnog proračunskog cilja (eng. Significant Deviation Procedure). Osim Hrvatske i Češke, za ostale države regije CEE koje su članice Europske Unije očekuje se da će odstupati od svojih srednjoročnih proračunskih ciljeva i da istovremeno neće udovoljiti većini referentnih mjerila za rashode.

Iz navedenih su razloga potrebne daljnje prilagodbe fiskalnih brojki, promjene u sustavu javne potrošnje te strukturalne reforme. Potrebni koraci dodatno su naglašeni vjerojatnim smanjenjem i postupnim nestankom dotoka sredstava iz EU fondova, čime se stvara pritisak za pronalaženje izvora  financiranja za velik dio javnih ulaganja. Državama regije CEE vjerojatno će se nametnuti puno stroža pravila o trošenju novca iz EU fondova u programskom razdoblju od 2021. do 2027. godine. Također, okruženje na financijskim tržištima bi moglo biti manje povoljno nego proteklih nekoliko godina, što dodatno povećava pritisak za provođenje reformi. Stoga je vrlo važno da države regije CEE poduzmu korake kako bi se osigurale adekvatne fiskalne rezerve za moguće recesije, ali i za financiranje javnih ulaganja.

Smanjenje deficita

Nominalni fiskalni manjkovi znatno su pali u regiji CEE nakon vrhunca financijske krize, koji je iznosio 6,4 % BDP-a u 2010., te su iznosili samo 1,1 % u 2017. Najveće smanjenje fiskalnih deficita odvilo se u Hrvatskoj, gdje je pad bio 8,3 pp. Iza nje slijede Srbija (8,0 pp) te Češka (7,1 pp). Najmanje smanjenje fiskalnog deficita u usporedbi s godinom u kojoj je deficit bio na vrhuncu, od samo 3,3 pp, imala je Mađarska.

Među važnim čimbenicima ovog razvoja najvažniji je nesumnjivo općenito okruženje niskih kamatnih stopa na globalnoj razini – od tog je trenda i regija CEE imala koristi. Od 2010. do 2017. smanjenje kamatnih stopa na javni dug za zemlje regije CEE bilo je u rasponu od 95 baznih bodova (Slovačka) do 284 bazna boda (Rumunjska). Među državama CEE ovo je smanjenje najviše pomoglo fiskalnoj konsolidaciji u Mađarskoj, posebice zbog toga što je visoka razina duga pojačala učinak smanjenja kamatnih stopa.

Promjene u omjeru prosječnih kamatnih stopa i BDP-a zbog raznih uzroka (razine duga i promjene kamatnih stopa, od 2010. do 2017.)

Zaključak – kako primorati države regije CEE da pripaze na fiskalna salda?

Kao što je prikazano, iako se nekoliko država regije CEE mogu pohvaliti podosta dobrim fiskalnim brojkama, njihova se fiskalna konsolidacija odvila zbog velike pomoći smanjenih kamatnih troškova i globalnog ekonomskog uzleta, a istovremeno mnoge od njih odstupaju od fiskalnih ciljeva koje im je postavio preventivni dio Pakta o stabilnosti i rastu. Mađarska i Rumunjska čine se posebno problematičnima jer je kod njih primjetno veliko odstupanje od potrebnih prilagodbi. Mađarska je jedina država u regiji CEE koja nije izvršila neto fiskalne prilagodbe od 2010. Inzistirala je jedino na smanjenju kamatnih troškova i ekonomskom rastu kako bi postigla manji fiskalni deficit.

Iako je Slovenija uspjela prošle godine ostvariti fiskalni suficit, Komisija je procijenila da bi mogla značajno odstupiti od puta prilagodbe svojem srednjoročnom proračunskom cilju u 2018. Što se tiče Poljske, Komisija ove godine vidi veliki rizik od značajnih odstupanja kod pravila o rashodima i prilagodbi srednjoročnom proračunskom cilju. U Slovačkoj su odstupanja od prilagodbi i pravila o rashodima mnogo manja nego u drugim državama regije CEE, ali vladina nedavna najava povećanja plaća u javnom sektoru za 10 % godišnje u 2019. i 2020. mogla bi povećati deficit za oko 1,5 % BDP-a, što bi ozbiljno ugrozilo planove za uravnotežen proračun u 2020. i dovelo do značajnog povećanja gore navedenih odstupanja.

Češka i Hrvatska trenutno nisu pod preventivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu. Što se tiče Češke, ugrožena je dugoročna održivost, no čini se da se država priprema za te izazove stvaranjem pozitivne inicijalne fiskalne pozicije. Što se tiče Hrvatske, dugoročna održivost mnogo je manja prijetnja, no uzrok tome je uglavnom očekivani pozitivni učinak drugog mirovinskog stupa, koji je uklonio velik dio tereta iz državnog pay-as-you-go sustava, no demografski izazovi i dalje su izraženi i vjerojatno će biti još primjetniji zbog trenutnih emigracijskih trendova. Uz to, dobar fiskalni saldo tek je odnedavno prisutan u Hrvatskoj, što čini srednjoročne trendove izazovnijima i zahtijeva uravnoteženiji pristup od strane vlade u nadolazećoj poreznoj reformi.

Preporuke preventivnog dijela Pakta države iz regije CEE koje nisu u zoni eura većinom ignoriraju jer čak ni postupak zbog znatnog odstupanja ne bi doveo do formalnih kazni ako ništa ne poduzmu. Iako su povoljni uvjeti na tržištu i gospodarski uzlet donijeli korist gospodarstvima država regije CEE tijekom proteklih nekoliko godina, ti bi se uvjeti u budućnosti mogli promijeniti. Politika kvantitativnog popuštanja Europske središnje banke u bliskoj će budućnosti završiti, a trenutni gospodarski zamah u Europi i svijetu (po definiciji) ne može trajati vječno. Nedavni razvoji događaja u Italiji pokazuju moguće negativne učinke preispitivanja održivosti duga od strane tržišta. Vlade se odlučuju za nepovoljne oblike kontrole javnih rashoda jer većinom smanjuju javna ulaganja, nauštrb potrošnji. Iako je smanjenje rashoda za ulaganja politički prikladan način brzog udovoljavanja fiskalnim ograničenjima, ova bi taktika mogla umanjiti dugoročni gospodarski rast. Vlade država regije CEE dosad su se u velikoj mjeri pouzdale u novac EU fondova, a ti će iznosi biti podosta smanjeni nakon kraja o proračunskog razdoblja. To bi moglo dovesti do povećanja njihove potrebe za pronalaženjem vlastitih izvora financiranja javnih ulaganja, što bi moglo dovesti do daljnjih opterećenja državnih proračuna.

Izvor: Group Research, Erste Group


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Urednici moraju odboriti komentar.

*

Pročitaj i...